Djelovanje časnih sestra Kćeri Božje ljubavi u župi Presvetoga Trojstva u Novom Sarajevu može se u pratiti od kraja Drugog svjetskog rata. Naime, 1949. sestre su morale napustiti Tuzlu, a godinu poslije i Breške. Među njima su bile i dvije rođene sestre tadašnjeg župnika u Novom Sarajevu Alojzija Žagara, s. M. Leonija i s. M Terezija.
Odmah su uvidjele na kojim bi sve područjima njihovo redovničko služenje moglo koristiti župi. Uz vođenje župnog domaćinstva, posjet starijim i bolesnim, brinule su i za urednost crkve, obavljale sakristanske poslove, vodile sviranje i pjevanje te pripremale djecu za prvu pričest. Tako su povezale prethodni rad Kćeri Božje ljubavi u Zavodu Presvetoga Trojstva (1939.-1945.).
Tijekom izgradnje nove župne kuće prihvaćena je ideja da se napravi i samostan sestara kojima je pripala polovica kuće sa zasebnim ulazom. Nakon izgradnje sestre su u svoj dio uselile 1980. i nastavile pastoralno djelovati u župi. Vodile su liturgijsko pjevanje, radile u sakristiji, posjećivale starije i bolesne osobe u župi, a povremeno brinule i za župno domaćinstvo. Poslije posljednjega rata sestre su kratko vrijeme imale i vodile Dječji vrtić.
Danas u samostanu djeluju četiri sestre: s. Terezija, predstojnica, s. Neda, sakristanka, s. Vilma i s. Geralda. Uz to župni zbor vodi s. Mirela, koja živi u samostanu na Mejtašu, ali dolazi u župu svirati nedjeljama i blagdanima.