Crkva Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu
Nacrt za izgradnju crkve u Novom Sarajevu napravio je Josip Vancaš 1904. prema kojemu je ona glavnim pročeljem orijentirana prema glavnoj ulici. Ispred bogomolje bio je predviđen prostrani trg, a s lijeve i desne strane crkve ulice širene 7,5 m. Nakon dobivenih svih dozvola s gradnjom se krenulo u travnju 1904., a dovršena je 18. studenoga 1906. kada je i blagoslovljena. Blagoslov crkve i glavnog oltara obavio je nadbiskup dr. Josip Stadler.
Arhitektura
Crkva Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu skromnih je dimenzija: dužina 39,5 m, širina 14,9 m dok je visina zvonika 46,2 m. Građena je kao jednobrodna bazikalna crka s dvoslivnim krovom drvne konstrukcije, prekrivena je crijepom, sagrađena od opeke, nosi prelazne stilske odlike romanike i gotike, sa secesijskim vitrajima i detaljima enterijera.
Vanjska fasada je ukrašena, prema Vancaševom projektu, alterniranim dvobojnim trakama koje su međusobno odvojene fugama. Sadašnja fasada riješena je u alternaciji svjetlijeg i tamnijeg okera na bijeloj podlozi, a prethodna je bila u sivo-plavičastih i bijelih tonova.
Vitrajni prozori i zidno slikarstvo
U crkvi se nalazi osam prozora s vitrajima veličine 380×160 cm i dva prozora veličine 280×120 cm (u prezbiteriju). Dva oltarska okulusa imaju promjer 125 cm. Na pročelju crkve je rozeta promjera 200 cm. Floralni motivi rozete umetnuti su u betonsku perforiranu mrežu.
Svodovi lađe, izrađeni od opeke, imaju križastu formu i prvobitno su nosili tragove slikane dekoracije. Izvori kažu da je Karli Richter radio ornamentalnu zidnu dekoraciju za sumu od 1 800 kruna. Prvotno slikarstvo na oltaru, na bočnim zidovima iznad ulaza u sakristije, sastojalo se od dvije veliko kompozicije: s lijeve strane Preobraženje Gospodinovo na gori Taboru te s desne strane Krštenje Isusovo na Jordanu. Autor ovih kompozicija bio je akademski slikar Jan Karlović Janowsky. Umjesto prvotnih slika sadašnje potječu iz vremena obnove crkve iz 2000. čije je replike napravio sarajevski slikar Ante Martinović.
Od originalnog crkvenog mobilijara, pretežito rađenog prema Vancaševim nacrtima, zapaženi su: ulazna vrata, glavni kameni i bočni drveni oltari, drvena propovjedaonica, ispovjedaonice i klupe. Dvije posude za blagoslovljenu vodu kod ulaza u naos, od bijelog kamena, darovao je klesar Anton Lušina. Na zidovima se nalazi 14 postaja Križnog puta, od klorirane keramike, podrijetlom iz Beča koje su nabavljene 1907.
Crkvu krase i kipovi: Presvetog Srca Isusova, Presvetog Srca Marijina, Stjepana Prvomučenika, Sv. Ane, Sv. Ćirila i Metoda, Sv. Petra i Sv. Pavla.
Slika Presvetog Trojstva
Najprepoznatljivija slika u crkvi je ona Presvetog Trojstva koja se nalazi u prezbiteriju. Naslikana je tehnikom ulje na platnu, na svjetloplavoj pozadini neba, u sceni Prijestolja mudrosti. Na njoj se nalaze: Bog Otac koji sjedi i na koljenima pridržava Sina, raspetog Krista na križu, i Duh Sveti, u vidu goluba, koji lebdi iznad kristograma INRI. U lijevoj ruci Bog Otac drži otvorenu knjigu čije su stranice označene slovima alfa i omega, a desnom daje blagoslov. Bog Otac ima dugi plašt od tamnije ornamentima ukrašene crvene tkanine i bijelu dugu haljinu. Na glavi nosi tijaru iza koje svijetli aureola, po rubu označena bojom zlata (univerzuma), a istom bojom su naznačene konture slike s trolisnim završetkom na vrhu. Kristovo tijelo je oko bedra obavijeno perizomom plave boje. Budući da je platno slike bilo oštećeno na nekoliko mjesta tu je sliku 2000. preslikala akademska slikarica Katarina Polić-Pipal.
*tekst je napisan na osnovu članka Snježane Mutapčić, Arhitektura i umjetnost crkve u Novom Sarajevu objavljenom u knjizi: Marinko Perković (ur.), Sto godina župe Presvetog Trojstva Novo Sarajevo, Sarajevo, 2002.